BIOGRAFIJE - Tomislav Paškvalin

  • Tomislav Paškvalin
    ime i prezime: Tomislav Paškvalin
    datum rođenja: 29.08.1961.
    mjesto rođenja: Zagreb
    sport: vaterpolo

    Vaterpolo počeo igrati 1973. u Zagrebu
    Igračka karijera: 1975-1988. Mladost; 1988-1990. Pro Recco; 1990-1992. Brescia; 1993-1994. Olympic Nica, Francuska; 1994-1996. Brescia; 1996-1998. Medveščak
    Reprezentativna karijera: za seniorsku reprezentaciju SFRJ (1982-1989) 300 nastupa, za hrvatsku reprezentaciju (1992. – 1993.) 45 nastupa.
    Dužnosnička karijera: predsjednik Medveščaka od 2002. godine, član predsjedništva Mladosti 2000. - 2004., član Upravnog odbora Hrvatskog vaterpolskog saveza od 2006., direktor Hrvatskog olimpijskog centra »Bjelolasica« 1997. – 2008., dopredsjednik Hrvatskog kluba olimpijaca od 2006., član Povjerenstva za kapitalne projekte u Gradu Zagrebu 2006. – 2008., član Stručnog programskog povjerenstva zagrebačkog športskog saveza od 2008; ravnatelj Centra za istraživanje i razvoj sporta od 2010.; od srpnja 2014. godine do ožujka 2016. godine - imenovan je pomoćnikom Ministra znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske zaduženim za Upravu za sport.

    Trofeji – s reprezentacijom:
    - zlato na OI u Los Angelesu 1984.
    -  zlato na OI u Seoulu 1988.
    -  zlato na SP u Madridu 1986
    -  zlato na MI u Casablanci 1983.
    -  zlato na FINA kupu u Solunu 1987.
    -  srebro na EP u Sofiji 1985.
    -  srebro na EP u Strasbourgu 1987.
    - srebro na MI u Cannetu 1993.
    - srebro na Univerzijadi u Kobeu 1985.
    -  bronca na Univerzijadi u Zagrebu 1987.

     Trofeji – s klubovima:
    - Prvak Francuske: 1993. (Nica)
    - Kup Francuske: 1994. (Nica)

    Mali je Paškva – iako je pitanje je li on uopće ikada bio mali – vaterpolo upoznao na ljetovanju, u Betini. Tamo mu je rođen otac, i tamo je provodio ljeta; i zaigrao je tamo prvi put, za Brodograditelj. Prvi treneri bili su mu Saša Masnec i Joško Bračić, a u Mladosti Duško Baždar. Paškva je do tada koketirao s košarkom, rukometom, nogometom, ali ništa ozbiljno, vaterpolo je bio i ostao njegova najveća ljubav. Danas kad se prisjeća tih dana, kaže: »Lijepo je to bilo dječaštvo, ostat će mi u trajnoj uspomeni vožnja tramvajem broj 14 do Save, naše zelene uši i kosa od klora u vodi starog bazena«. Visok, jak, uvijek je igrao na poziciji centra, do 1979. godine nosio kapicu broj 7, a od tada uvijek desetku. S nepunih je 18 godina ušao u prvi sastav žabaca sa Save. Sjeća se tih dana jako dobro, »do Univerzijade 1987. bila je teška situacija, nisu to bili uvjeti za treniranje, zato smo četiri godine i igrali kao domaćini u Tivoliju, u Ljubljani«.

    Paškva je dugo godina bio perjanica zagrebačkog vaterpola u ondašnjoj reprezentaciji, do pojave Dude Šimenca, poslije njega braće Kobešćak, Štritofa... Za reprezentaciju Jugoslavije odigrao je 279 utakmica, za Hrvatsku još 45, od 1982. godine kad je ušao u izabranu vrstu do 1993. godine.
    Tomislav je i u Guinessovoj knjizi rekorda, jer je sudionik najduže vaterpolske utakmice u povijesti. Naime, na SP u Madridu utakmica je trajala 4 sata – počela jednog dana u 20 sati, a završila sutradan, nakon ponoći.
    »Igrali smo finale, Jugoslavija protiv Italije, i to čak 8 produžetaka! Završilo je na kraju 12:11 za nas, u ‘normalnom’ je dijelu bilo 8:8. Dobio sam igrača više, Milanović je bio na krilu, lopta je došla do njega i on je postigao taj odlučujući pogodak. On i ja bili smo tada najjači centarski par na svijetu. Mi smo u polufinalu pobijedili Ruse, Talijani Amerikance. Strašna utakmica, koliko isključenja...«
    Godinu nakon zagrebačke Univerzijade Paškvalin je otišao u Italiju, u Pro Recco, klub koji se htio vratiti na staze slave iz 60-ih godina. Ponuda Talijana bila je odlična, iako je tada imao i poziv iz splitskog Jadrana. Nakon Recca i Brescia se javila, i oni su htjeli iz do tada jakog plivačkoga kluba napraviti i jak vaterpolski. A s Paškvalinom je to bila dobitna kombinacija! U Nici je kasnije igrao sa suigračem iz reprezentacije Vasovićem, i osvojio naslov prvaka Francuske. No, Paškva je Zagrepčanin, i nedostajao mu je njegov grad. Također, kao diplomirani pravnik, koji je 1988.diplomirao, kako sam kaže, »između dva olimpijska ciklusa«, htio se socijalizirati doma u struci. Pa je tako 1997. godine postao direktor HOC Bjelolasica, najprije u osnivanju, kasnije i kad je otvorio svoja vrata sportašima. U tom hrvatskom olimpijskom centru, koji je rastao pod njegovom palicom, bio je direktor sve do 2008. godine.
    Ostalo je nerazjašnjeno zašto se Paškvalin iz Italije vratio u Medveščak, a ne svoju Mladost. Sam o tome kaže: »Bonačić je tada bio trener, ja sam imao 36 godina, i rekao mi je da mu ne odgovaram po godinama. I Jug me tada zvao, ali nisam htio više iz Zagreba.«
    Ipak, ostao je vezan uz Mladost, kao predsjednik Medveščaka obnašao je i dužnost člana uprave Mladosti, što baš nije bilo najbolje prihvaćeno u vaterpolskim krugovima. Sin Fran (1984.) danas smjelo grabi tatinim zaveslajima, iako mu je njegova karizma veliki kamen oko vrata. »Sugerirao sma mu neke stvari, iako se ne želim previše miješati, no on je svjestan prezimena, koje srećom ne doživljava kao kompleks, već uživa u igri.« Ono što je možda manje poznato jest to da je Fran vaterpolo počeo igrati tek kao 16-godišnjak; do tada je bio u Ciboni.
    Tomislav je, osim što je bio silno snažan, bio sjajan u povratnoj lopti, među prvima je iskoristio tu centarsku prednost i promovirao na taj način mnoge šutere. Radoholičar, nikada mu nije bilo teško trenirati, pa i sada neumorno pliva. Održavanje kulta tijela način je njegova života, i da nije toga, možda bi ga brojne ozljede i prije izbacile iz bazena. Jer, imao je tri perforacije bubnjića, dosta fraktura i kontuzija prsta, no unatoč tome nikada nije duže izbivao iz igre, jer se uvijek dobro pripremao za svaki trening ili utakmicu. Trenerski ga posao nije zanimao, »procijenio sam da nisam za to, trener se rađa, igrači ipak ne mogu misliti mojom glavom«, no isto tako »ne bih ništa mijenjao u svojoj karijeri, jer sam napravio ono što drugi ne mogu ni sanjati«. Paškva je uvijek bio prije svega realan čovjek. I veliki, veliki igrač, centar kakvog svijet pamti, i pamtit će. Prezime kao sinonim za vaterpolo.